Pariz (fra. Paris [paʁi]) je glavni i najveći grad Francuske. Smješten je na obalama rijeke Seine u sjevernoj Francuskoj, u središtu pokrajine Île-de-France, također poznate kao "Pariška regija" (fra. Région parisienne). Stanovništvo grada Pariza, u svojim od 1860. uvelike nepromijenjenim granicama, procijenjuje se na 2 102 650 (2023.), ali metropolitansko područje (aire urbaine) naseljava više od 11 milijuna stanovnika,[3] kao najnaseljenije metropolitansko područje u Eurozoni.
Kao važno naselje tijekom više od dva tisućljeća, Pariz je danas jedan od vodećih svjetskih poslovnih i kulturnih središta, s utjecajima na politiku, obrazovanje, zabavu, masovne medije, modu, znanost i umjetnost, što sve doprinosi statusu Pariza kao jednog od globalnih gradova.[4] U skladu s procjenama iz 2005., pariško gradsko područje najveća je europska gradska ekonomija,[5] i peta u svijetu u popisu svjetskih gradova prema BDP-u.[6]
Zemljopis
Pariz je smješten na luku rijeke Seine i sadrži dva otoka, Île Saint-Louis i veći Île de la Cité, koji tvore nastariji dio grada. Ukupno, grad je relativno ravničarski, i najniža elevacija je 35 m nadmorske visine. Pariz ima nekoliko istaknutih brda, od kojih je sa 130 metara najviši Montmartre.[15]
Pariz, bez vanjskih parkova Bois de Boulogne i Bois de Vincennes, pokriva oval površine 86,928 km². Posljednje veće proširenje gradskog područja 1860. nije mu podarilo samo suvremeni izgled već je i kreiralo dvadeset arondismana (gradskih općina). Od 1860. gradsko područje od 78 km² neznatno je 1920-ih prošireno na 86,9 km². 1929., parkovi Bois de Boulogne i Bois de Vincennes službeno su pripojeni gradu što je gradsko područje povećalo na sadašnjih 105,39 km². Danas je Pariz jedna od najvećih svjetskih aglomeracija koja obuhvaća najmanje 12 milijuna ljudi.[16]
Povijest
Najraniji arheološki znakovi stalnog ljudskog naseljavanja pariškog područja datiraju oko 4200. pr. Kr.[19] Parisijci, potpleme keltskih Senona, poznati kao lađari i trgovci, naselili su područje kraj rijeke Seine od oko 250. pr. Kr. Rimljani su osvojili pariški bazen 52. pr. Kr.,[19] s permanentnim naseljem do kraja stoljeća na lijevoj obali, brdu Sainte Genevieve i otoku Île de la Cité. Galsko-rimski grad izvorno je nazivan "Lutecija", ali naziv je kasnije galiciran u Lutece. Tijekom sljedećih stoljeća znatno se proširio, prerastavši u napredan grad s forumom, palačama, kupalištima, hramovima, kazalištima i amfiteatrom.[20] Pad Rimskog Carstva i germanski prodori u petom stoljeću, označili su za Pariz početak perioda opadanja. Do 400., Lutece, tada uvelike napušten od svojih stanovnika, bio je skoro samo garnizon utaboren u užurbano utvrđenom središnjem otoku.[19] Pri kraju rimskoga vladanja grad je ponovo nazvan imenom "Pariz". Franački kralj Klodvig I. ustanovio je Pariz kao svoju prijestolnicu 508.
Gospodarstvo
S BDP-om od 533.6 milijardi eura[7] 2007., pariška regija ima jedan od najviših BDP-a u Europi, kao glavni pokretač globalne ekonomije: Kada bi se radilo o zasebnoj državi, bila bi to sedamnaesta najveća ekonomija na svijetu, velika skoro kao i nizozemska.[61] Pariška regija glavno je francusko središte ekonomske aktivnosti. Dok je stanovništvo regije 18.8% ukupne populacije kontinentalne Francuske,[62] BDP je 28.7%.[7] Aktivnost u pariškoj urbanoj zoni, premda raznolika, nema vodeću specijaliziranu industriju (kao Los Angeles u industriji zabave ili London i New York u financijama). U novije vrijeme, pariška ekonomija prebacuje se na usluge visoke dodane vrijednosti (financije, informatičke tehnologije, itd.) i visokotehnološku proizvodnju (elektronika, optika, zrakoplovno-svemirska industrija, itd.).
Gradski prijevoz
Pariški prometni sistem izgrađivan je kroz stoljeća te se i danas obnavlja i nadopunjuje. Syndicat des transports d'Île-de-France, (udruženje transporta regije Île-de-France) bivši Syndicat des transports parisiens (STP), nadgleda tranzitnu mrežu u regiji.[54]
Članovi su udruženja regija Ile-de-France i osam departmana regije. Udruženje koordinira javni prevoz i ugovara ih prevoznim poduzećima RATP (koje djeluje s 654 autobusnih linija, pariškim metroom, tri tramvajske linije, i dijelovima Regionalne ekspresne željezničke mreže - RER), SNCF (prigradske željeznice, tramvajska linija i druge sekcije RER-a), i Optile, konzorcij privatnih operatera koji upravlja s 1070 manjih autobusnih linija.
Metro je najznačajniji pariški prevozni sistem. Sustav, s 300 stanica (384 zaustavljanja) povezanih s 214 km tračnica sadrži 16 linija, označenih brojevima od 1 do 14, s dvije manje linije 3bis i 7bis, tako nazvanih jer su izvorno bile odvojci svojih originalnih linija. Listopada 1998, otvorena je nova linija 14, nakon 70-godišnje pauze u otvaranju potpuno novih linija metroa. Radi kratkih distanci među stanicama u mreži metroa, linije su prespore da bi mogle biti produžene dalje u predgrađa, kao i u slučaju mnogih drugih gradova. U skladu s time, dodatna željeznička mreža RER, otvarana je od 1960-ih radi povezivanja udaljenijih zona urbanog područja, koja se sastoji u integraciji suvremenog metroa u središtu grada i ranije postojećih prigradskih željeznica. U današnje vrijeme, mreža RER sadrži pet linija, 257 stanica i 587 km tračnica.
Dodatno, Pariz ima i četiri tramvajske linije, s rutama Saint-Denis - Noisy-le-Sec za liniju T1, La Défense - Issy, za liniju T2, Pont de Garigliano - Porte d'Ivry za liniju T3 i Bondy - Aulnay-sous-Bois za liniju T4. Šest novih tramvajskih linija trenutno je u raznim fazama razvoja. Pariz također nudi bike sharing program nazvan Vélib, s više od 20 000 javnih bicikala raspoređenih na 1450 parkirnih stanica, koji mogu biti unajmljeni za kratke i srednje distance uključujući i jednosmjerne vožnje. Novi trajektni servis Voguéo, uveden je lipnja 2008. na rijekama Seini i Marni.
